|
CIJEPLJENJE ILI IMUNIZACIJA
UMJETNI JE, AKTIVNI NACIN STJECANJA OTPORNOSTI PROTIV TOCNO ODREĐENE ZARAZNE BOLESTI, PROTIV KOJE SE CIJEPIMO
U ORGANIZAM COVJEKA NAMJERNO SE UNOSE OSLABLJENI ILI UMRTVLJENI ANTIGENI (MIKROORGANIZMI ILI NJIHOVI TOKSINI), DA BI SE POTAKLO COVJEKOV ORGANIZAM NA STVARANJE PROTUTIJELA PROTIV TOCNO ODREĐENE ZARAZNE BOLESTI.
CINI SE DA CIJEPLJENJE IMA PUNO DULJU POVIJEST:
- U 7. ST. U INDIJI SU BUDISTI PILI ZMIJSKI OTROV, NASTOJECI STVORITI IMUNOST, KOJA BI MOGLA BITI SLICNA IMUNITETU NA TOKSOID
- U 16. ST. U KINI PROVODILA SE VJEROJATNO VARIOLIZACIJA (INOKULACIJA OSUŠENOG SADRŽAJA PUSTULA OBOLJELIH OD VARIOLE, U KOŽU ZDRAVOG COVJEKA RADI STVARANJA IMUNITETA)• POCETAK IMUNIZACIJE SE POVEZUJE S RADOM EDWARDA JANNERA, OBJAVLJENIM 1798.G., U KOJEM DOKAZUJE UCINKOVITOST INOKULACIJE SADRŽAJA VEZIKULA KRAVLJIH BOGINJA U ZAŠTITI OD VELIKIH BOGINJA.
- LUIS PASTEUR JE 1885.G. PRIMIJENIO PRVO HUMANO CJEPIVO PROTIV BJESNOCE
- U 19. ST. OTKRIVENA SU INAKTIVIRANA CJEPIVA PROTIV: KOLERE, TIFUSA I KUGE
- U 20. ST. RAZVILA SE MODERNA VAKCINOLOGIJA:
- ŽIVA CJEPIVA PROTIV: TUBERKULOZE, ŽUTE GROZNICE, POLIOMIJELITISA, MORBILA, PAROTITISA, RUBEOLE, ADENOVIRUSA, TIFUSA, VARICELA I ROTAVIRUSA
- MRTVA CJEPIVA OD CIJELIH ORGANIZAMA PROTIV: POLIOMIJELITISA, BJESNOCE, JAPANSKOG ENCEFALITISA I HEPATITISA A
- CJEPIVA OD PURIFICIRANIH PROTEINA I POLISAHARIDA PROTIV: HEMOFILUS INFLUENZE TIP B, MENINGOKOKA, HEPATITISA B, KRPELJNOG MENINGOENCEFALITISA, TIFUSA I PERTUSIS-ACELULARNO CJEPIVO
- PRVO REKOMBINANTNO DNA CJEPIVO 1986. G. (GENETICKIM INŽENJERSTVOM KLONIRAN JE GEN ZA HBsAg U KVASNICE, KOJE SU PRODUCIRALE OVAJ DIO HEPATITIS B POVRŠINSKOG ANTIGENA)
- U 20. ST. JAVNOZDRAVSTVENI PROGRAMI MASOVNOG CIJEPLJENJA, KOJI SU DIZAJNIRANI I EVALUIRANI EPIDEMIOLOŠKIM METODAMA, DOVELI SU DO KONTROLE ZARAZNIH BOLESTI PROTIV KOJIH SE CIJEPI
- NITI JEDNA MEDICINSKA MJERA, ZAHVAT, NI TERAPIJA NE MOŽE SE MJERITI S UCINKOM MASOVNOG CIJEPLJENJA NA REDUKCIJU MORBIDITETA I MORTALITETA: •MASOVNIM CIJEPLJENJEM I STVARANJEM KOLEKTIVNE IMUNOSTI ERADICIRANE SU VELIKE BOGINJE U SVIJETU-PROGLAŠENO OD SZO 1980.G. (ZADNJI SLUCAJ OBOLJENJA 1978.G.)
- POLIOMIJELITIS JE ERADICIRAN U EUROPI I HRVATSKOJ, A PLANIRA SE I SVJETSKA ERADIKACIJA (POSLJEDNJI SLUCAJ POLIOMIJELITISA U HRVATSKOJ 1989.G., A 2002. CERTIFIKAT SZO)
- POSTIGNUTA POTPUNA ELIMINACIJA (VJEROJATNO I ERADIKACIJA) DIFTERIJE U HRVATSKOJ (POSLJEDNJI SLUCAJ U HRVATSKOJ 1974. G.)
- POSTIGNUTA ZNACAJNA REDUKCIJA POBOLA OD OSTALIH BOLESTI PROTIV KOJIH SE CIJEPI , TE GOTOVO POSVE ELIMINIRANO UMIRANJE
SUSTAVNO I PLANSKI MASOVNO SE CIJEPI U HRVATSKOJ VIŠE OD POLA STOLJECA
PROGRAM MASOVNOG CIJEPLJENJA TEMELJI SE NA EPIDEMIOLOŠKIM KAUTELAMA I U NAŠOJ ZEMLJI PROVODI SE NA OSNOVU:
- ZAKONA O ZAŠTITI PUCANSTVA OD ZARAZNIH BOLESTI (NN 60/92.)
- PRAVILNIKA O NACINU PROVOĐENJA IMUNIZACIJE, SEROPROFILAKSE I KEMOPROFILAKSE PROTIV ZARAZNIH BOLESTI (NN 164/04.)
- PROGRAMA OBAVEZNOG CIJEPLJENJA ZA TEKUCU GODINU (PROPISUJE GA MINISTARSTVO ZDRAVSTVA NA PRIJEDLOG HZJZ)
- ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI (NN 1/97.) PREMA KOJEM ZAVODI ZA JAVNO ZDRAVSTVO IMAJU OBAVEZU DISTRIBUCIJE CJEPIVA I NADZOR NAD PROVEDBOM PROGRAMA
UVOĐENJE POJEDINIH CJEPIVA U KALENDAR OBAVEZNOG CIJEPLJENJA U HRVATSKOJ
BOLEST |
GODINA |
Difterija |
1948. |
Tetanus |
1955. |
Pertussis |
1959. |
Poliomyelitis |
1961. |
Morbilli |
1968. |
Rubeola |
1975. |
Parotitis |
1976. |
Hepatitis B |
2000. |
H. Influenzae tip B |
2002. |
KALENDAR KONTINUIRANOG CIJEPLJENJA U HRVATSKOJ U 2010. GODINI
Novorodencad: BCG vakcinacija + hepatitis B
- ako su rodena u rodilištima - odmah
- ukoliko nisu rodena u rodilištu-BCG cjepivo do navršena 2 mjeseca starosti, a protiv hepatitisa B u prvom mjesecu života
- sva djeca kija nisu cijepljena u rodilištu, odnosno do 2 mj. starosti, moraju se cijepiti BCG cjepivom do navršene prve godine života (ukoliko nedostaje ožiljak, djeca se cijepe i to bez prethodnog PPD-testa)
Novorodencad HBs-Ag – pozitivnih majki (sve trudnice se obvezno testiraju): hepatitis B imunizacija uz primjenu imunoglobulina, u rodilištu odmah po rodenju (NN 164/04), prema postekspozicijskoj shemi
S navršena dva mjeseca života: Kombinirano cjepivo DTaP-IPV-Hib + hepatitis B
Nakon 2 mjeseca (8 tjedana): Kombinirano cjepivo DTaP–IPV-Hib
Nakon 2 mjeseca (8 tjedana): Kombinirano cjepivo DtaP-IPV-Hib + hepatitis B
2. godina života:
- po navršenih 12 mj. života OSPICE-ZAUŠNJACI-RUBEOLA (MO-PA-RU)
- Kombinirano cjepivo DtaP-IPV-Hib (6-12 mj. nakon trece doze)
4. godina života: DI-TE-PER acelularno
I.razred osnovne škole:
- MO-PA-RU (ili prilikom upisa)
- DI-TE pro adultis + POLIO (IPV)
VI.razred osnovne škole:
- HEPATITIS B (2X s razmakom od mjesec dana i treci puta 5 mj. nakon druge doze)
VII. razred osnovne škole:
- PPD-test i BCG docjepljivanje nereaktora i epidemiološka obrada hiperreaktora
VIII. razred osnovne škole:
- DI-TE pro adultis + POLIO (IPV)
Završni razred srednjih škola:
- DI-TE pro adultis (19. godina života)
Navršenih 60 godina života: ANA-TE
OPCE NAPOMENE
NAKON PROVEDENE IMUNIZACIJE, CIJEPLJENJE PROTIV DRUGIH BOLESTI, NAKON 21 DAN
POSLIJE CIJEPLJENJA PROTIV TUBERKULOZE, NAKON 42 DANA
KONTRAINDIKACIJE CIJEPLJENJA
Obaveznom cijepljenju NE podliježu osobe kod kojih je lijecnik utvrdio da postoje kontraindikacije.
OPCE kontraindikacije:
- akutne bolesti
- febrilna stanja
- preosjetljivost na komponente cjepiva
- teže nepoželjne reakcije pri prethodnom cijepljenju
Za živa atenuirana virusna cjepiva još i:
- stanje oslabljene imunosti
- trudnoca
POSEBNE kontraindikacije:
- Za BCG: oštecenje stanicnog imuniteta zbog HIV infekcije
- Za pertussis: evolutivne bolesti CNS-a (nekontrolirana epilepsija, infantilni spazmi, progresivna encefalopatija)
KONTINUIRANO I KAMPANJSKO CIJEPLJENJE
Obavezna se cijepljenja u nacelu provode KONTINUIRANO, kroz cijelu godinu, prema važecem kalendaru cijepljenja, a samo iznimno KAMPANJSKI.
Prednost kontinuiranog nacina cijepljenja je u tome, što se na taj nacin djeca cijepe u za njih najpovoljnijoj dobi.
IMUNOBIOLOŠKO STANJE
Covjek ce biti zašticen od odredene zarazne bolesti, ako ima dovoljnu kolicinu protutijela, odnosno, ako je imun na tu bolest.
KOLEKTIVNA IMUNOST
Imunost pojedinca nije važna samo za njega osobno. Imune osobe u nekoj populaciji, u odredenim okolnostima, mogu zaštititi i one koji nisu imuni. Tako primjerice ne moraju sva djeca s nekog podrucja biti cijepljena protiv odredene bolesti, a da ipak sva budu zašticena. Štiti ih tzv. kolektivna imunost, koja nastaje ako bude cijepljen dovoljan broj djece.
- Za vecinu bolesti protiv kojih se provodi obvezno cijepljenje, proporcija cijepljenih mora doseci najmanje 90% predvidene djece
- Iznimka su morbili, kod kojih ta proporcija mora biti cak 95% predvidene djece
- No kod npr. tetanusa, kao što znamo, pravilo o kolektivnoj imunosti ne vrijedi
PROCJENA USPJEŠNOSTI PROVEDENIH OBVEZNIH IMUNIZACIJA
- Pracenjem pobola od bolesti protiv kojih se obavezno cijepi
- Pracenjem (izracunavanjem) cijepnog obuhvata predvidenih za cijepljenje u nekoj populaciji
- Pracenjem nuspojava cijepljenja
Autor: Ankica Parat Baljkas,dr.med., specijalist epidemiolog, županijski koordinator za nadzod nad tuberkulozom |
|